< | srpanj, 2013 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Broji vaše posjete od 5.6.2008.
Promuklo i nježno šaputaj mi laži
Da me tvoje srce još ludo traži
Ja ću te slušati kao dijete majku
Jer svaki čovjek treba bajku
Promuklo i nježno opet mi kaži
Živimo život ljubavi bez laži
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
BOJIM SE DA SAM
ZABORAVLJENA MEĐU
USPOMENAMA.
SANJAM DA TI ČUJEM GLAS
A SVE JE NOĆAS PROTIV NAS
SANJAM PIJESAK VALOVE
NA PRSTE STANEM LJUBIM TE
SANJAM GLEDAŠ MI U DLAN
I KAŽEŠ "OVDJE PRIPADAM"
KROZ SMIJEH TE LJUBIM NOĆIMA
SA ZVIJEZDAMA U OČIMA
AL PROBUDE ME KORACII
RAZDVOJE NAS LJUDI ZLI
O, ZABRANJENA MOJA LJUBAVI
A VOLIM TE
U INAT LJUDIMA JER TREBAM TE
KO ZRAK U GRUDIMA
I NE DAM TE
ZAUVIJEK BIT ĆU TU
ZA TEBE ZNAJ
U DOBRU I U ZLU
Antonij Šola
KAMO JE OTIŠLA,
GDJE JE NESTALA
NAŠA PROŠLOST LUDA,
KAMO SU OTIŠLI DANI
KAD SMO VJEROVALI
U ČUDA?
Još uvijek jedina si zvijezda kojoj
se potajno radujem
Još uvijek si tajna mojih pjesama
Još uvijek si oživljena uspomena
Još uvijek si tihi razlog suzama
Svaka rijeć koja je
zapisana na mjesečini
svaki stih koji pišem
pod zvijezdama
pišem
jer znam da te ne mogu zaboraviti
a ti mene ne možeš zavoljeti
PROMUKLO I NJEŽNO ŠAPUTAJ MI LAŽI
DA ME TVOJE SRCE JOŠ LUDO TRAŽI
JA ĆU TE SLUŠATI KO DIJETE MAJKU
JER SVAKI ČOVJEK TREBA BAJKU
PROMUKLO I NJEŽNO OPET MI KAŽI DA ŽIVIMO
ŽIVOT LJUBAVI BEZ LAŽI
I opet mi nedostaješ
kao sreća kockaru što gubi
kao pravda onom što sudi
kao rosa kad se budi
kao zlatnik izdajici Judi
Ne trazi da Sunce uvijek sja.
Ne moze, postoji noc!
Ne trazi da covjek vjecno zivi.
Ne moze, postoji smrt!
Ne trazi od mene da ne volim.
Ne mogu, postojis ti!
Nezdravo, neshvatljivo,
potpuno, nezamislivo,
nemoguce, nenormalno,
ludo, carobno, cudno,
krajnje, neodoljivo,
famozno,
iskreno mi nedostajes
Nocas sam sanjala andjela
kako ljubi moje usne na kisi,
nocas sam se vidjela
u zagrljaju daleko
odavdje,
nocas sam sanjala
TEBE!
Nocas za tebe stihove pisem,
nocas za tebe zvijezde brojim,
dopusti da te poljupcem
uspavam, dopusti da ti kazem
koliko te volim
Na pijesku napisah tvoje ime
ali ga obrisa vjetar ludi.
Na stablu ga urezah ali
ga posjekose zli ljudi.
Tad ga urezah u srce
svoje gdje ce
zauvijek ostati moje
Da je zrno pijeska jedinica
za ljubav, sve pustinje ovog
svijeta ne bi bile dovoljne
da ti kazem koliko te volim!!!
Da se sva mora svijeta razbiju u kapi,
koliko bi ih bilo?
Da se sve zvijezde svemira zbroje,
koliko bi ih bilo?
Ne znam,
ali mojih poljubaca bi bilo vise.
Abeceda tužne ljubavi
A
Ako ove riječi čitaš
Negdje daleko uz sjene
Ako s drugim noćas spavaš
A ipak pomisliš na mene
B
Budi sretna što imaš nekoga
Jer ja i dalje gazim sam
Proklinjem žene, proklinjem Boga
Tvoje ime ne zaboravljam
C
Cijeli život tebe tražim
Lutam u potrazi za srećom
Kad je nađem opet bježim
Proklet takvom sudbinom
Č
Čovjek luta dok ne nađe
Ja sam našao pa izgubio
Da sam znao kako tuga brzo dođe
Na sreću bih bolje pazio
Ć
Ćutanje nije nikom pomoglo
Al' su riječi šapat postale
Srce je znalo al' skrivalo
Moje su te ruke gubile
D
Daleko si od mog pogleda
Al' srcu si još uvijek blizu
Ono te traži, ono te neda
Zato suze često lice grizu
DŽ
Džepovi su puni izlizanih snova
Glava luda od želje
Da me uzmu nebesa plava
Da ne boli sjećanje
Đ
Đeram stari nekad zaškripi
Sjeti me naše zime
Al' tuga brzo sreću poklopi
I opet boli tvoje ime
E
E da su mi sada tvoje ruke
Da me digneš sa dna
Da stvore malo buke
Da ne pobijedi tišina
F
Fenjer više ne pobjeđuje mrak
Dugo, već jako dugo je tišina
Sreću je davno odvukao vlak
Sve što ostade je tmina
G
Gubim, trpim zadnje poraze
Vidiš li kako drhte moje ruke
Čuješ li korake kako gaze
Čuješ li povike od muke
H
Hladna je moja postelja
Ruke ne znaju za dodir
Putem se izgubila želja
Ugasio se žar, izgubio hir
I
Izgubili se snovi na javi
Violina sreći zasvirala kraj
Došlo vrijeme da tuga slavi
Najsjajnije zvijezde da izgube sjaj
J
Ja, od svih kud baš ja
Da budem pjevač tuge
Da kuću zamjeni birtija
Pjesmom ispračam noći duge
K
Koliko pjesama njoj ću dati
Gdje je kraj moje tužne knjige
Koliko suza oku moram ukrasti
Da me prođeš, da nestanu brige
L
Lišće se odupire i prkosi vjetru
Al' ipak padne sa drveta
Pretvaram se u dim ili vatru
Naslućujem kraj života
LJ
Ljepoto moja, kraju se vučem
Ostavljam te, ostani lijepa
U duboke ponore skačem
Za mene će ljubav uvijek biti slijepa
M
Malo svijetlo u daljini
Uz tihu grmljavinu
Razmišljam o tvojoj blizini
Zamišljam te snenu
N
Noćas si mi najljepša
Noćas dok sve mi rušiš
Tražim kišu da se stiša
Sanjam da me ljubiš
NJ
Nježno usne na usne
Naš posljednji zagrljaj
Al' san k'o suza prsne
Sanjarenju dođe kraj
O
Ogrnjen svojoj crnom sjenom
Ostavljam te na javi i u snu
Pozdravljam te ovom pjesmom
Odlazim pjevajući prema dnu
P
Padam u vrtlog vremena
Žudnja za krajem preljeva čaše
Na spomen tvoga imena
Sve se kule sruše
R
Ruke su umorne od gradnje
Đonovi izlizani od lutanja
Srce iscrpljno od žudnje
Lice potrošeno od plakanja
S
Snjegovi su zatrpali sreću
Magla progutala naše zore
Mrak ugasio i zadnju svijeću
Najsjajnije zvijezde prve izgore
Š
Šuti, da previše ne boli
Ne daj suzama da ljube obraze
Drugom nedaj da te zagrli
Još te moje oči paze
T
Tragovi tvojih dodira u meni
Plešeš u mojim očima
Sve je u znaku jeseni
Kao da sve opet počima
U
Ubacio sam se u pogrešnu sjenu
Polako se gasi moj plamen
Uvijek se zaljubim u pogrešnu ženu
Zbog tog' mi je život crno obojen
V
Večeras crno prestaje biti crno
Odlazim u neke druge svjetove
Nemoj da ti lice bude tužno
Dok za me budeš brala cvjetove
Z
Zapali za mene jednu svijeću
S vjetrom neka zapleše
Dok gori ja otići neću
Pored tebe ću čuvati straže
Ž
Žurim da se stopim s nebom
Ne pjevaj dok tuga svira
Zaživjet ćemo opet okupani rosom
To se sudba samo s nama igra
Sad vidim što sam uradila
kule od pijeska sam sagradila
jer ona ti je sve što nisam ja
Bila je ona lijepa i draga.
Oprosti joj, Gospode!
Bio je on sladak i tužan.
Oprosti mu, Gospode!
Usnuo je na rukama njenim bijelim
kao pčela na cijetu.
Oprosti mu, Gospode!
Voljela je ona pjesme sladke,
bila je ona pjesma sladka!
Gospode, oprosti joj!
Kad je govorio, izgledao je kao
da je netko zaplakao u njegovu glasu.
Gospode, oprosti mu!
Ona je govorila: ''Bojim se, pričekajmo još
malo''
Oprosti joj, Gospode!
On je govorio: ''slatka moja sramežljivice ne želim
da mi te netko uzme''
Oprosti mu, Gospode!
Zajedno su gledali zvijezde i bacali kamenčiće
u jezero. O ljubavi su govorili.
Kad je leptir umro,
plakali su oboje.
Gospode, oprosti im!
Bila je ona lijepa i dobra.
Bio je on sladak i tužan.
Umrli su od istoga bola.
Oprosti im,
oprosti,
oprosti im
Gospode, oprosti im!
Pablo Neruda by Nery
Ove ljubice su darovane i
Još uvijek jako mirišu!
Ako šutiš - šuti iz ljubavi. Ako govoriš - govori iz ljubavi. Ako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.
nikad ništa ja njemu nisam značila ... nikad baš ništa ...
i svjesna sam toga napola cijelo vrijeme ... ali sad kad
nemogu više naći nikakvo opravdanje jer je sve tako
očito, tako kristalno jasno ... tako me boli ... da osjećam
kako mi srce puca ... obrisao je sve, sve što smo si
pisali godinama ... sve je obrisao kao da mu nikad
ništa nije značilo .. kao da želi baciti u nepovrat sve to ...
kao da želi sve potpuno izbrisati ... kao da nesmije nigdje
ništa ostati jer kao da je grijeh to što smo imali ... kao da
nikad ali baš nikad nisam bila važna ... ni uspomene nije sačuvao ...
ne treba mu uspomena na mene ... obrisao je sve što sam
mu godinama pisala sa puno ljubavi ... sve što sam godinama
pisala on je obrisao jednim pokretom prsta ... željela sam
vratiti istom mjerom ... ali nisam mogla ... poželjela sam i ja
sve obrisati ali nisam mogla obrisati nešto što sam pisala
godinama ....nisam mu mogla vratiti istom mjerom ...
željela sam ali srce je opet bilo jače ... probala sam i tad
spasiti nemoguće ... našla sam ponovno opravdanje i
opet iznova ništa nisam postigla ...
Sviđa mi se ova pjesma. Odličan je spoj riječi i zvuka.
Oko blagdana nam uvijek više nedostaju oni što nam fale.